Jedan od najpoznatijih savremenih portugalskih pisaca, Mario de Karvaljo, podario je čitalačkoj publici dela vrlo neobičnih naslova, među kojima su najpoznatija: „Zgode iz ulice prodavačice sardina“, „Da li biste bili dobri da mi kažete zašto“, „Bilo bi dobro da razmenimo mišljenje o toj temi“… Sva su prevedena na veliki broj svetskih jezika, i nagrađivana prestižnim književnim nagradama. Karvaljo je rođen u Lisabonu gde je i diplomirao pravo, hapšen zbog učešća u političkim nemirima, i posle boravka u Francuskoj i Švedskoj, vratio se u Portugal, da bi 1981. objavio svoju prvu knjigu, sa skoro četrdeset godina. Možda je i bogato životno iskustvo opredelilo teme dela, koja već naslovima privlače pažnju.
Svojim romanom „Fantazija za dva pukovnika i bazen“, čitaoca provodi kroz Portugaliju bogatu ružama, vinovom lozom i kvalitetnim vinom, nastanjenu toliko pričljivim ljudima, da se čini da cela zemlja bruji od “neprestanog blebetanja“… Isto toliko su puni potrebe za razgovorom, i sa sobom i sa drugima, tri glavna junaka dela: penzionisani pukovnici Bernardes i Lenkastre, i Emanuel Eloi, koga upoznajemo kao vozača starog i prašnjavog “renoa 4“ i šahovskog majstora.
Pukovnik Bernardes i njegova supruga koju naziva “baronicom“ iz strahopoštovanja i “za svaki slučaj“ (iako su, u svoje vreme, pukovi redova pred njim drhtali), nemaju decu, ali ni mnogo zajedničkih tema za razgovor. On spava sa puškom pod jastukom, sa svima razgovara kao da im komanduje i tako zadržava iluziju moći, i čudi se što baronica čita knjige. Tu naviku smatra beskorisnom, jer je sam zadnji roman pročitao pre trideset godina, služeći u kasarni u Angoli, i zahvaljujući tome što ga je neko zaboravio u vojničkoj prašini. Da bi se nečim zabavio, odlučuje da kopa bazen.
Porodicu pukovnika Lenkastrea, čine još i supruga i odrastao sin, sa čijim se načinom života (i obaveznim “pirsingom“), očeva vojnička strogost ne uklapa, i stalno su u sukobima. Da bi ih izbegli, odlučuju da prodaju svoje imanje i da se on i supruga odsele se u blizinu Bernardesovih, i zajedno uživaju u miru, na obali bazena.
Tu idiličnu zamisao prekida Emanuel, slučajnim ulaskom u njihove živote, dovodeći u pitanje vernost gospođe Bernardes, ali i zadajući mat na crnobeloj ploči i penzionerima, i njihovim vojničkim uspomenama… Ili se to možda nije ni desilo, osim u njihovoj mašti, jer su svi nezadovoljni stvarnim životom…
Ova satirična priča navodi čitaoca na razmišljanje o sopstvenom mestu u, ne tako vedroj, perspektivi savremenog načina života.
Dubravka Ilić